Kad ljubav utihne samo s jedne strane obale, druga nijema stoji i pušta da je zapljuskuju od suza valovi. Novi most je boli, novi most ne želi, a čežnja je mori....duša i dalje voli. Kad ljubav utihne ta obala je surova, a onu drugu praznina ispunjava. I gdje se vrijeme baci, da se opet tuga vrati, gdje se ljubav uzaludno potroši da se opet obala opustoši...i po ko zna koji put stoji puna bola i ne želi novi most, ne želi novu bol....

a, nisu li kišni dani stvoreni za odmaranje i kišne noći za spavanje........
ništa, danas totalna blokada, smaranje, neuredan život uzeo danak....ne mogu maknuti nikud, ne mogu raditi ništa, pa ni čitati. potpuna detoksikacija i relaksacija, cijeli dan. .....noćni život je bio na nivou, nivo energije pao ispod nule. da sam i večeras izišla, ne bih kući došla. sve to ukazuje da imam ekipu na nivou, da se osjećam dijelom svog grada i da mi se ovdje jako dopada. a, neka kad ću ako neću sad...kažu da su studentski dani najbolji, najluđi...meni se ne čini tako...zar nije najbolje i najluđe ustati mahmuran i nemorati učiti. zar nije najbolje biti neraspoložen za bilo što i moći ljenčariti.....zar nije najbolje raditi ono što želiš, a ne što moraš....ostalo je zabluda. nije teško ni na taj posao otići, kad znaš koliko god neodgovoran bio ti si s druge strane katedre...tebe neće ispitivati...nema se čovjek na što požaliti sve i da hoće.....jedino da ova kiša prestane...et' nije najbolje što pada.

i eto sad nađoh vremena da napišem pokoju riječ, ma sve smislim al nikako da sjednem pa da vam se obratim. još jedan rođendan dođe pa evo dan skoro i prođe, pripremam se za feštu, e ovaj put sa svojom staaaaarom rajom. dosta više čestitki preko žice, a feštanja sa nekim relativno novim ljudima u životu, i fino je....stan mi je pun cvijeća....odmah je sve veselije i toplije. izbjegla sam odmah ujutru neke tužne misli kako me moj Deno neće nazvati da čestita, život ide dalje i učim proći svaki dan bez njega i bez njegovog smijeha i osmijeha ako što to nadoknadim svojim.... odnijela sam njemu bijeli ljiljan i nastavila dan u najljepšem raspoloženju.... pođe i vikend u sarajevu, dodjela diploma...prošla...sad sam definitivno raskrstila sa tim gradom....pozdravila ga iz busa na povratku i....utonula u san...probudila se kod kuće, tamo gdje Una protiče. lijepo je...sve :)

Iiiiiii, evo mene natrag. Svašta se izdešavalo, svašta sam radila, bilo i sreće i tuge i kiše i duge.  Ovih dana mi se desila jedna od tih tužnih stvari, naime poginuo mi je jedan od boljih pijatelja....nisam prestajala raditi, nisam imala vremena plakati, žaliti....tek zvuk zemlje koja je padala na bijeli sanduk dozvao me u realnost i dao do znanja da ga više nema, nikada.....nisam brisala njegove brojeve iz telefona, mislim da to nikad neću ni učiniti, jer....onda ga uistinu više neće biti.

Život je,inače, lijep ovdje, kod kuće, ovdje gdje je dom. Ne mogu se požaliti, u ovom izbornom periodu ne može biti dosadno, lijepo je imati stare drugove uvijek pored sebe, a i one nove upoznavati i s njima se družiti. Lijepo je bii sa obitelji i svim tim dragim ljudima, sve je jednostavnije i slađe u ovom manjem gradu.